„Naše društvo je puno srca koja nemaju glavu i puno glava koje nemaju srce,“ reći će turski  mislilac mlađe generacije, Mustafa Islamoglu. Kada vam se natovari na leđa ovodunjalučki teret izgovorenih riječi, pakosti, uvreda, smutnji, potvora,  pa ako hoćete i djela ljudi koji nemaju srca. Kada vas zlo i prevara vrebaju poput krvoločne zvijeri a oholost i zavid kidišu na tu vašu dušu, postajete pomalo nesigurni u koraku. Valja vam taj teret nositi i s njim se otimati na putu na kojem upravo te glave bez srca posiplju trnje. Vi poželite predahnuti, uzeti malo kuveta.